Sporazumi o slobodnoj trgovini

PRELAZNI TRGOVINSKI SPORAZUM I SSP

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) i Prelazni trgovinski sporazum potpisani su 29. aprila 2008. godine u Briselu, a ratifikovala ih je Narodna skupština Republike Srbije 9. septembra 2008. godine.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) je međunarodni ugovor, čijim će potpisivanjem Srbija dobiti status države pridružene Evropskoj uniji. Potpisivanjem ovog ugovora, odnos Srbije i Evropske unije postaje dvostrano obavezujući, sa tačno utvrđenim pravima i obavezama obeju strana.

Dve najvažnije obaveze koje će Republika Srbija preuzeti ovim sporazumom biće uspostavljanje zone slobodne trgovine i usklađivanje zakonodavstva Republike Srbije sa pravom EU.

Sporazumom se stvara zona slobodne trgovine između Srbije i EU u prelaznom periodu od šest godine. Obaveza Srbje se sastoji u postepenom ukidanju carina na uvoz robe poreklom iz Evropske unije u prelaznom periodu. S druge strane Evropska unija ovim ugovorom potvrđuje slobodan pristup robi iz Srbije na tržištu Evropske unije.

Prelaznim trgovinskim sporazumom predviđeno je da se u narednih šest godina postepeno uspostavi slobodna trgovina industrijskim i poljoprivrednim proizvodima. Definisane su tri grupe industrijskih proizvoda prema osetljivosti za koje će liberalizacija biti ostvarena nakon perioda od dve, pet odnosno šest godina. Za proizvode koji se ne nalaze na ovim listama carine će biti ukinute u momentu stupanja na snagu sporazuma. Obezbeđeno je da ključni sektori domaće industrije (poput industrije automobila, igračaka, obuće, keramike...) ostanu na visokom stepenu zaštite u toku prelaznog perioda od pet odnosno šest godina.

U prvoj godini primene sporazuma carine na sirovine i repromaterijale su smanjene na 70 odsto onih iz prošle godine, dok su na proizvode više faze prerade carine smanjene na 80 odsto, odnosno 85 odsto od carinske stope u 2008. Ukinute su carina na žive životinje za uzgoj i priplod i na neke poljoprivredne proizvode koji se ne proizvode u Srbiji, kao što su tropsko voće, začini i neke vrste semenske robe, ali su carine na te proizvode do sada bile simbolično male.

Ukidanje carina za poljoprivredne proizvode, prerađene poljoprivredne proizvode, ribu i riblje proizvode biće takođe ostvareno postepeno, tokom prelaznog perioda od šest godina, uz zadržavanje carinske zaštite za pojedine proizvode (oko 20% proizvoda) i nakon prelaznog perioda. Dogovoreno je da osetljivi proizvodi poput mesa, mleka i žita ostanu na visokom stepenu zaštite tokom petogodišnjeg tranzicionog perioda. Obezbeđeno je zadržavanje sezonske zaštite za jedan broj osetljivih proizvoda, voća i povrća, poput paradajza, paprika, šljiva i jabuka. Više informacija pronaći ćete na zvaničnoj stranici Uprave carina.

CEFTA

Proces liberalizacije tržišta regiona Jugoistočne Evrope započeo je 2001. godine potpisivanjem Memoranduma o liberalizaciji i olakšicama u trgovini u Briselu, pod okriljem Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope i time je otvoren proces pregovora koji su vodili zaključivanju mreže od 32 sporazuma o međusobnoj liberalizaciji trgovine industrijskim i poljoprivrednim proizvodima koja je uspostavljena između zemalja Centralne i Jugoistočne Evrope, odnosno Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Makedonije, Moldavije, Rumunije, Srbije i Crne Gore.

Ulaskom Rumunije i Bugarske u Evropsku uniju 1. januara 2007. godine, Sporazum CEFTA 2006 je obuhvatio Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku (pristupila Evropskoj uniji 1. jula 2013. godine), Makedoniju, Moldaviju, Srbiju i Crnu Goru, koji je potpisan 19. decembra 2006. godine. Sve zemlje su ga ratifikovale i primenjuje se i danas.

Sporazum omogućava širenje tržišta za sve proizvode, ali i trgovinu pod istim uslovima za sve proizvođače, proširuje i modernizuje domen slobodne trgovine, otvara veće tržište za trgovinu i investicije i stvara institucije nadležne da upravljaju u ovoj oblasti. Sporazumom je predviđena liberalizacija javnih nabavki i privlačenje investicija u zemlje potpisnice, a povećava se i šansa za izlazak na evropska tržišta po preferencijalnom, povlašćenom tretmanu.

Za razliku od bilateralnih sporazuma, na osnovu kojih se primenjivala samo bilateralna kumulacija porekla robe, CEFTA omogućava dijagonalnu kumulaciju, odnosno kumuliranje porekla robe više zemalja u regionu koja će imati status domaćeg porekla. Ukoliko proizvod ili neka sirovina iz jedne zemlje CEFTA u drugoj zemlji bude dorađen ili obrađen promeniće svoje poreklo i u drugu zemlju u okviru CEFTA biće izvezen kao proizvod te zemlje. Ako bi sledeća uvoznica ponovo taj proizvod doradila opet bi promenio poreklo. Poreklo proizvoda je iz države članice CEFTA u kojoj je proizvod dovršen.

Ovaj sporazum predviđa kumulaciju porekla i izvan zone CEFTA, sa zemljama EU, EFTA (Island, Norveška, Švajcarska, Lihtenštajn) i Turskom. Međutim, da bi se kumuliralo poreklo sa zemljama izvan CEFTA područja neophodno je ispuniti tri uslova:

  • da svaka od zemalja CEFTA ima potpisan sporazum sa EU, EFTA ili Turskom,
  • da taj sporazum bude baziran na panevropskim pravilima, i
  • da u okviru samog tog sporazuma postoji protokol koji dozvoljava jednu takvu kumulaciju.

Bitno je znati da se carina i dažbine plaćaju na one sastojke proizvoda koji su bez porekla, iz tih razloga važno je da spoljnotrgovinska preduzeća na odgovarajući način vode evidencije, da sertifikati ne bi bili povučeni. Primena dijagonalne kumulacije porekla robe (u trgovini između zemalja u regionu i regiona sa EU) podstiče izvozni i investicioni kapacitet regiona, rast njegove tehnološke opremljenosti i konkurentnosti a time i potreban nivo sposobnosti proizvoda za plasman na tržištu EU kao i globalnim okvirima.

CEFTA 2006 sporazumom poboljšan je mehanizam za rešavanje sporova do kojih može doći u toku primene sporazuma što predstavlja novi kvalitet i faktor veće sigurnosti liberalizacije u regionu.

15.12.2011. godine stupio je na snagu Dodatni protokol Sporazuma o izmeni i pristupanju Sporazumu o slobodnoj trgovini u centralnoj Evropi koji predviđa da će Strane ukinuti sve carine na uvoz, mere istog dejstva i sve uvozne dažbine fiskalne prirode u međusobnoj trgovini od dana stupanja na snagu ovog Dodatnog protokola, za sve proizvode, osim za proizvode koji su predmet bilateralnih koncesija, kao što je dato u Aneksu 10. ovog dodatnog protokola.

Aneks 3.7 Sporazuma CEFTA 2006 koji je do sada regulisao uvoz poljoprivrednih proizvoda u Srbiju iz zemalja članica CEFTA (koncesije za poljoprivredne proizvode), zamenjen je novim Aneksom 10.5 koji čini sastavni deo Dodatnog protokola. Aneksom 10.5 obuhvaćeni su samo oni poljoprivredni proizvodi koji nisu liberalizovani, a uvoze se iz Republike Hrvatske.

To znači da se stupanjem na snagu Dodatnog protokola liberalizuje u potpunosti preferencijalna trgovina poljoprivrednim proizvodima sa Albanijom i Moldavijom koja je do sada bila predmet izvesnih koncesija. Sa druge strane navedeno znači i da se dalje liberalizuje preferencijalna trgovina sa Hrvatskom u okviru Sporazuma CEFTA jer se smanjuje broj proizvoda koji čine predmet bilateralnih koncesija u okviru kojih je propisana preferencijalna stopa za 2010. i 2011. godinu kao i još povoljnija carinska stopa u okviru većih količinskih ograničenje (odobrenih kvota).

Više informacija pronaći ćete na zvaničnoj stranici Uprave carina.

SPORAZUM O SLOBODNOJ TRGOVINI SRBIJE I RUSIJE

Sporazum o slobodnoj trgovini Rusije i Srbije (tada SRJ) potpisan je 28. avgusta 2000. godine radi produbljivanja i unapređenja uzajamne trgovinsko ekonomske saradnje. Srbija je jedina država u Evropi, pored nekih članica Zajednice nezavisnih država (ZND), koja ima potpisan Sporazum o slobodnoj trgovini sa Rusijom. Sporazum propisuje da se za robu, za koju se može dokazati da je poreklom iz Srbije (koja ima više od 50% sadržaja iz Srbije), ne plaća carina kada je namenjena za tržište Rusije, osim ako nije izuzeta iz režima slobodne trgovine.

Sporazum je jedan od najvažnijih aduta koje Srbija ima u privlačenju stranih ulaganja u odnosu na druge zemlje, s obzirom da slobodnu trgovinu sa Rusijom, osim bivših sovjetskih republika nema više nijedna zemlja na svetu.

Lista proizvoda na koje se ne primenjuje režim o slobodnoj trgovini svake godine se menja. 22. jula 2011. godine je potpisan, i od tada se privremeno primenjuje, nov Protokol između Vlade RS i Vlade RF o izuzecima iz režima slobodne trgovine i pravilima o određivanju zemlje porekla robe, kojim je zamenjen prethodno važeći Protokol iz 2009. godine.

U odnosu na spisak izuzetih proizvoda koji je do sada važio, proizvodi kao što su skrob, insulin, glikozni sirup, tepisi i ostali podni prekrivači, registar kase, monitori i projektori, drveni nameštaj isključeni su iz liste izuzetaka, što znači da mogu biti predmet preferencijalne trgovine/izvoza iz Srbije za Rusiju. Međutim, lista izuzetaka je u odnosnu na prethodnu veća, jer su neki proizvodi koji ranije nisu bili na listi dodati zbog Belorusije i Kazahstana kao što su: sirevi, razne gume, pamučne tkanine, razne kategorije motornih i putničkih vozila i dr.

Režim slobodne trgovine primenjuje se pod uslovom da su proizvodi sa poreklom direktno kupljeni od lica koje je propisno registrovano kao privredni subjekt u stranama ugovornicama i da se direktno isporučuju na teritoriju strana ugovornica, pri čemu je dopušten prelazak preko teritorija drugih zemalja kao i privremeno skladištenje, pretovar i sl. koje je uslovljeno geografskim, saobraćajnim, tehničkim ili ekonomskim prilikama. Ovo znači da ubuduće neće biti moguće ostvariti preferencijal u slučajevima gde se kao prodavac i/ili kupac pojavljuju lica koja nisu registrovana kao privredni subjekti u Stranama ugovornicama (nisu rezidenti Rusije i Srbije).

Uslov za sticanje preferencijalnog porekla ostao je nepromenjen (vrednost materijala bez porekla nije veća od 50% cene proizvoda) ali se materijali kazahstanskog i beloruskog preferencijalnog porekla smatraju materijalima sa poreklom u smislu kumulacije porekla.

Kao dokaz da je isporučeni proizvod stekao preferencijalni status podnosi se sertifikat o poreklu robe na obrascu Form CT-2. Rok važenja sertifikata je 12 meseci od izdavanja. Male pošiljke čija vrednost ne prelazi 5.000 USD mogu se dokazivati deklaracijom o poreklu koju izvoznik daje na komercijalnom ili drugim pratećim dokumentima.

Više informacija pronaći ćete na zvaničnoj stranici Uprave carina.

SPORAZUM O SLOBODNOJ TRGOVINI SA BELORUSIJOM

Sporazum o slobodnoj trgovini između Republike Srbije i Republike Belorusije potpisan je 31. marta 2009. godine u Minsku.

U cilju usklađivanja režima trgovine između Republike Srbije i država članica Carinske unije Republike Belorusije, Republike Kazahstan i Ruske Federacije, Vlada Republike Srbije i Vlada Republike Belorusije potpisale su Protokolo o izmeni i dopuni Sporazuma o slobodnoj trgovini 15.6.2011. godine. Protokolom je predviđen spisak proizvoda koji su izuzeti iz režima slobodne trgovine, kao i pravila o određivanju zemlje porekla robe.

Zemljom porekla robe smatraće se država ugovornica na čijoj je teritoriji roba dobijena u potpunosti ili je prošla dovoljnu obradu/preradu. Smatra se da je roba prošla dovoljnu obradu/preradu ako je roba obrađena/prerađena i vrednost materijala stranog porekla upotrebljena u tom procesu ne prelazi 50% vrednosti robe koja se izvozi. Važi kumulacija porekla što znači da će se smatrati da je roba poreklom iz Srbije ako je tamo dobijena, a upotrebljeni su materijali iz Srbije, Kazahstana, Belorusije i Rusije, ne moraju da prođu dovoljnu obradu/preradu. Neće se smatrati dovoljnom obradom/preradom postupci očuvanja robe za vreme skladištenja ili prevoza, oblikovanje pošiljki, razvrstavnje, prepakivanje, pranje, čišćenje, bojenje, jednostavni postupci sastavljanja ili rastavljanja robe na delove i sl.

Uslovi za primenu režima slobodne trgovine su da postoji ugovor između rezidenata država ugovornica, sertifikat o poreklu robe Forma ST-2 i direknta isporuka koja se potvrđuje dokumentima.

Sertifikat ST-2 izdaje Uprava carine počevši od početka 2012. godine. Sertifikat važi 12 meseci za jednu pošiljku robe, postoji mogućnost odstupanja 5% od naznačene količine u sertifikatu.

Za male pošiljke robe, čija carinska vrednost ne prelazi 5.000 američkih dolara ne podnosi se sertifikat nego deklaracija o poreklu robe na fakturi ili drugim propratnim dokumentima.

Više informacija pronaći ćete na zvaničnoj stranici Uprave carina.

OPŠTI SISTEM PREFERENCIJALA

Spoljnotrgovinska razmena sa Sjedinjenim Američkim Državama velikim delom se odvija na osnovu Opšteg sistema preferencijala (OSP), koji je stupio na snagu 22.04.2018. godine i važi do kraja 2020. godine. 

OSP je program odobravanja trgovinskih povlastica koje SAD dodeljuju svojim trgovinskim partnerima u cilju podrške njihovom ekonomskom razvoju, a trenutno ga koristi više od 140 zemalja. Među tim zemljama je i Srbija kojoj je omogućen bescarinski pristup na 1,3 triliona dolara vrednom tržištu SAD. Program OSP obezbeđuje preferencijalni bescarinski tretman za skoro pet hiljada proizvoda, uključujući većinu finalnih proizoda i poluproizvoda, kao i pojedine poljoprivredne proizvode i sirovine. Određeni osetljivi proizvodi, kao što su većinom tekstilni i proizvodi od kože i obuća, nisu uključeni u OSP bescarinski tretman. Roba treba da zadovolji i kriterijum porekla, tj. mora da bude proizvedena u Srbiji sa najmanje 35% vrednosti i da bude direktno isporučena iz Srbije. Pored toga, na otpremnim dokumentima uz robu treba da stoji oznaka «A», koja znači da i roba i zemlja njenog porekla imaju preferencijalni status.

Lista proizvoda uključenih u OSP program se analizira i menja dva puta godišnje uz učešće američkih proizvođača. Kompletna lista proizvoda uključenih u OSP program može se naći na web stranici Harmonizovane carinske liste SAD (Harmonized Tariff Schedule of the United States - HTSUS).

SPORAZUM O SLOBODNOJ TRGOVINI SA TURSKOM

Na Ekonomskom samitu u Istanbulu, Srbija i Turska su 1. juna 2009. godine potpisale Sporazum o slobodnoj trgovini, koji se od 1. septembra 2010. godine primenjuje po modelu asimetrične liberalizacije trgovine u korist srpske strane. To je šansa za srpske izvoznike da izvoze robu bez carine u Tursku, na tržište od 75 miliona stanovnika. Ovim Sporazumom srpski privrednici, zahvaljujući dijagonalnoj kumulaciji, mogu da nabavljaju sirovine i poluproizvode, prerarađuju ih u Srbiji i dalje plasiraju u EU, Tursku i zemlje CEFTA bez carina ili sa preferencijalnim carinama.

Prilikom pregovora sa turskom stranom, posebno je zaštićena poljoprivreda, sektor tekstilne industrije i crna i obojena metalurgija, tako da će tu biti zadržane više stope za uvoz tih proizvoda iz Turske, dok Srbija dobija mogućnost da odmah izvozi svoju robu bez carine za sve industrijske proizvode.

Liberalizacija sa srpske strane će biti fazna, i do 2015. godine odvijaće se u tri etape. Primena Sporazuma će stvoriti uslove za značajnije povećanje ukupnog obima međusobne trgovinske razmene, posebno srpskog izvoza roba i doprineće većem angažovanju turskih investitora u Srbiji.

Više informacija pronaći ćete na zvaničnoj stranici Uprave carina.

SPORAZUM O SLOBODNOJ TRGOVINI SA ZEMLJAMA EFTA

Vlada Srbije je 17. decembra 2009. godine u Ženevi potpisala ugovor o slobodnoj trgovini sa zemljama članicama Evropskog udruženja slobodne trgovine (EFTA). Zbog specifične ratifikacione procedure 1. oktobra 2010. godine otpočela je primena Sporazuma između Srbije i Švajcarske i Lihtenštajna, od 1. juna 2011. godine Srbije i Kraljevine Norveške, a od 1. oktobra 2011. godine Srbije i Islanda.

EFTA je osnovana 1960. godine Stokholmskom konvencijom. Zemlje osnivači su bile Austrija, Danska, Norveška, Portugal, Švedska, Švajcarska i Velika Britanija, a naknadno su im se priključili Island i Finska. S obzirom da su članice koje su pristupile Evropskoj uniji napustile EFTA, ona danas ima četiri članice - Island, Lihtenštajn, Norvešku i Švajcarsku.

Potpisivanje ugovora sa EFTA jeste još jedan korak ka boljem pozicioniranju Srbije u režimu slobodne trgovine.

Ovaj sporazum omogućava izvoz srpskih proizvoda bez carine na tržište koje broji 13 miliona stanovnika i to je velika šansa ne samo za srpske proizvođače i izvoznike, već i šansa za privlačenje novih stranih investicija, s obzirom da investicije koje su stigle iz zemalja EFTA sporazuma iznose oko dve milijarde evra, a očekuje se još više investicija.

Srbija je pojedinačno zaključila sa svakom državom članicom EFTA (Švajcarska uključujući Lihtenštajn, Norveška i Island) posebne bilateralne sporazume o trgovini poljoprivrednim proizvodima, koji čine sastavni deo Sporazuma.

Industrijski proizvodi srpskog preferencijalnog porekla se mogu uvoziti u Švajcarsku bez naplate carinskih dažbina, dok se prilikom uvoza u Republiku Srbiju industrijskih proizvoda švajcarskog preferencijalnog porekla takođe ne naplaćuju carinske dažbine, osim za proizvode koji su navedeni u listama IIIA (za 2011. godinu stopa je 0%) IIIB i IIIV za koje su propisana etapna sniženja u odnosu na godinu primene.

Kumulacija porekla trenutno je moguća između Srbije, Švajcarske/Lihtenštajn i Norveške, počev od 01.06.2011. godine. Usled odsustva identičnih Protokola o poreklu robe, nije moguća kumulacija porekla sa evropskim materijalima kada se radi o preferencijalnom izvozu u Švajcarsku/Lihtenštajn, Norvešku i Island, i obrnuto.

Dokazi o poreklu robe i primena Sporazuma EFTA

Prilikom uvoza u Republiku Srbiju robe švajcarskog (Lihtenštajn) preferencijalnog porekla moguće je carinskim organima podneti sledeće dokaze o poreklu:

  • EUR.1 overen od nadležnog carinskog organa Švajcarske;
  • Izjavu o poreklu robe na fakturi (ili drugom komercijalnom dokumentu) švajcarske firme do vrednosti od 6.000 evra;
  • Izjava o poreklu robe na fakturi švajcarske firme (ili drugom komercijalnom dokumentu) ovlašćenog izvoznika za vrednosti robe preko 6.000 evra;

Nije moguće primeniti povlasticu predviđenu Sporazumom EFTA za robu švajcarskog porekla prilikom uvoza u Republiku Srbiju ukoliko je dokaz o poreklu izdat od strane carinskog organa iz EU. U ovom slučaju, indikativno je popunjavanje sertifikata EUR.1 u kome rubrika 4. sadrži navedenu Švajcarsku kao zemlju porekla robe, pri čemu je rubrika 11. overena od strane carinskog organa zemlje članice EU.

Problematičan je takođe slučaj kada na fakturi evropske firme postoji izjava o robi preferencijalnog porekla Švajcarske.

U smislu navedenog, takođe nije moguće potvrđivanje EU preferencijalnog porekla robe na EUR.1 sertifikatu koji je izdat od strane carinskih organa Švajcarske.

U slučaju da je iz ekonomskog razloga došlo do promene uslova transporta robe švajcarskog porekla, praćenog švajcarskim EUR.1 sertifikatom (izvršen pretovar u drugo prevozno sredstvo, dotovar ili sl. u nekoj od članica EU), zbog uslova "direktnog transporta" koji je propisan Sporazumom, potrebno je pribaviti "uverenje o direktnom transportu" ili slično uverenje kojim se od strane carinskih organa zemlje u kojoj je došlo do promene uslova transporta potvrđuje istovetnost robe.

Više informacija pronaći ćete na zvaničnoj stranici Uprave carina.

SPORAZUM O SLOBODNOJ TRGOVINI SRBIJE I KAZAHSTANA

Sporazum o slobodnoj trgovini Srbije i Kazahstana potpisan je 7. oktobra 2010. godine  i privremeno se primenjuje od 1. januara 2011. godine. Sporazum je zaključen radi unapređenja i produbljivanja uzajamne trgovinsko-ekonomske saradnje.

Sporazum predviđa da strane ugovornice neće primenjivati carine, takse i dažbine jednakog dejstva kao carine na uvoz robe poreklom s teritorije države jedne od strana ugovornica namenjene teritoriji države druge strane ugovornice, osim za proizvode koji su izuzeti iz režima slobodne trgovine, a koji su navedeni u prilogu 1 i prilogu 2  koji čine sastavni deo ovog sporazuma.

Proizvodi koji su izuzeti iz režima slobodne trgovine prilikom izvoza iz Srbije na carinsku teritoriju Kazahstana su: meso, sir, beli šećer, cigarete, penušavo vino, nedenaturisan etil-alkohol, pneumatske gume, tkanine od pamuka, kompresore za rashladne uređaje, motorna vozila.

Proizvodi koji su izuzeti iz režima slobodne trgovine prilikom uvoza na carinsku teritoriju Srbije iz Kazahstana su: sir, beli šećer, cigarete, nedenaturisan etil-alkohol, pneumatske gume, šleperi, traktori, motorna vozila.

Protokol o određivanju zemlje porekla robe i metodama administrativne saradnje (prilog 3) predviđa da se  zemljom porekla robe smatra ona strana ugovornica na čijoj teritoriji je roba dobijena u potpunosti ili je prošla dovoljnu obradu/preradu u skladu sa ovim protokolom. Roba je prošla dovoljnu obradu ili preradu u jednoj od država strana ugovornica ako je roba prošla obradu ili preradu i ako vrednost materijala upotrebljenih u tom procesu (sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda) poreklom iz drugih država (koje nisu strane ugovornice) ili vrednost materijala nepoznatog porekla nije veća od 50 odsto vrednosti robe koja se izvozi.

Za potvrđivanje zemlje porekla robe radi primene režima slobodne trgovine carinskim organima zemlje uvoznice neophodno je podneti original sertifikata o poreklu robe Forma CT-2. Radi dokazivanja porekla malih pošiljki robe (čija carinska vrednost nije veća od 5.000 američkih dolara) nije potrebno podnošenje sertifikata. U tom slučaju izvoznik može podneti deklaraciju o zemlji porekla robe sačinjenu na fakturi, drugim komercijalnim ili propratnim dokumentima.

Više informacija pronaći ćete na zvaničnoj stranici Uprave carina.